[subota][17.11.2007.]
Evo i mene.Zapravo iskreno došla sam eto tako samo da neš napišem.Brzo mi je dojadio ovaj blog ,iskreno,ali jbg ne odustajem.
Da htjela sam reć nešto.Neki dan dok sam se vozila u autu ubijala sam se od dosade.Uglavnom u jednom sam trenutku pogledala u retrovizor i shvatila kako je čudna ta sposobnost koju ti pruža upravo taj retrovizor.Ono ti pruža da vidiš što ostavljaš iza sebe, da vidiš kako prošlost odlazi sve dalje dok zapravo ostaje,a ja se udaljavam od nje.No kada sam opet pogledala naprijed vidjela sam budučnost,smjer u kojem idem i što se nalazi preda mnom(istina nije daleka budučnost,ali je dovoljna da se može promjeniti u trenutku).Shvatila sam da imam moć mjenjati budučnost,ne sudbinu,ne to, već zbilja tu blisku budučnost prema kojoj idem.Prošlost ostaje iza mene i ako se ponovno nađem na istom djelu puta,nikada se više neču nalaziti u prošlosti.I prestala sam gledati retrovizor,bojala sam se onoga što ostavljam iza sebe,a radovala se onome prem čemu idem.Iako išla sam prema bolnici,no to je nebitno,Imala sam moć mjenjati budučnost,ali prošlost ne,nikada.
[nedjelja][04.11.2007.]
Evo žao mi je što nisam jučer pisala. Prvenstveno mi je žao zato što sam zaboravila večinu stvari šta sam radila pa ih ne mogu napisati. Uff iskreno mrzim to, tu svoju senilnost. Mislim ko stara baba sam, bez uvrede ;), zaboravljam kaj sam jučer jela za ručak , pojma nemam. No to očito nisu toliko bitne stvari jer stvari koje su mi bitne ne mogu nikako zaboraviti. a tako zaboravljam kada mi počinje škola, raspored i slično, pa hej, zar je to bitno??
No sve u svemu i dalje sam odlična učenica iako sam prošlu godinu roknula. Najme roknula sam prvi razred gimanzije. To i nije neko čudo s obzirom da sam dugo vremena provela u bolnici ko i moja frendica pa mi se nije dalo učit i eto roknula. Ako se sječate prošloga posta u kojem sam rekla koliko sam uporna i onda kada nisam. Eto ovo je mislim još jedna stvar, uz pušenje, u kojoj nisam bila.Pa hm kada bolje razmislim pišući ovo bolje upoznajem sebe i iskreno nije da mi se počinje sviđati, naprotiv. Mislila sam da sam ja ta za koju se drzim ,a sada odjednom ispada da je drugačije i to i iz moje glave. Koma!!!!!!
Uglavnom u petak nakon što sam napisala taj famozni prvi post završila sam kod tate. Ipak iskreno uvjek kažem da idem kod tate,a zapravo s njim ne provedem ni 5 minuta poštenog vremena, zato kaj visim stalno gore kod bake i s njim skoro pa ni ne dolazim u kontakt. Kako je to jadno s obzirom da je to tako zbog moje "ljubljene" mačehe. Ako i odem do njega dole odem zbog seke i to je sve. Mislim koliko fer to uopče može biti jer bih ja kao svaku drugi vikend trebala provoditi kod tate, a ja kad "odem" k njemu ne odem zapravo k njemu nego baki.I sad razmislite tko je tu lud, ja sam zbunjena u ljuta, no to sam pokušala promjeniti, ne možete reći da nisam.Ali vidite da sam i u petak bila kod bake tako da ništa nisam uspjela promjeniti. Ups pa zar ja to priznajem da ne mogu ujtecati baš na sve!? Mislim da da....
[petak][02.11.2007.]
Ja, ja i samo ja
Sjedim u svome naslonjaču,evo tu pored kompa i buljim u ekran svoga monitora.Kiselkasti okus mi u ustima od slatkiša koji sam eto dobila.
Mislim na stvari koje se događaju oko mene i ne dolazim do zaključka , zapravo vrlo sam daleko od njega. Ne sviđa mi se ta pomisao , al uspjevam se pomiriti s njom. Odlučila sam svoj pogled na svijet i stvari, te ljude koji su oko mene iznjeti mnoštvu. Čudno je to kako mislim da se nikako moji osjećaji ne mogu prenjeti na neku monitorsku ploču, al ipak kada razmislim, to upravo želim,a kad nešto žarko želim to i dobijem, ipak to je prednost kada si jedinka,a roditelji su ti rastavljeni. Svi se trude pokazati u najboljem svijetlu, zapravo pokušavaju se iskupiti. Jadno je to s obzirom na to da meni uopče nije stalo šta je bilo, zapravo pomirila sam se s time već prvoga dana. Smiješno je.
Bilo je mnogih trenutaka kada sam , eto iskreno, iskoristila svaku mogučnost da prođem bez posljedica ili pak dobijem nešto što zapravo uopće ne želim, tako iskušavajući njihovu slabost, odnosno odluku da se iskupe. Ne znam točno kada če prestati s time, ali hej, ja se ne žalim. Iako ponekad mislim kako sam zbog toga uvjek u centru pažnje i ne promakne im niti jedna sitnica iako ja želim da to ne primjete. Ljudi moji i to ne govorim samo o mojim roditeljima, već cjeloj familiji, osim naravno svojoj mačehi. Ta se žena trudila da me pridobije prvih godinu dana i vjerujte laskalo mi je,ali sam je i na neki način žalila, Jer ipak ona je ta koja če se morati prilagođavati meni,ne ja njoj,a ne ne ne.Mislim ipak ona je tu naknadno došla, nisam li u pravu? Možda je malo pokvareno od mene, ali moram se izvuć i opravdati nekako stoga ću izvući najbolje oružje koje imam,a to je spoznaja da je ona uništila moj život. Ej pa zar to nije dovoljno dobar razlog??Ja mislim da je i više nego dovoljan. Naravno sada se uopće više ne trudi,čak niti predamnom da pridobi moju pažnju, ipak ako bolje razmislim trudi se ona da je pridobije, ooo daaa, trudi se bome iz petnih žila, ali i kada je pridobije, pridobije je u lošem svjetlu. Bojim se da se više neču moći suzdržavati oko nje,jer jednom kad puknem struskat ću joj sve u facu,a onda se bojim da ću ostat bez svoje polusestre. Da,nisam pričala o njoj. Malu naravno obožavam, ona je djete od 4 godine, ne kuži još ništa,ali joj ništa ne promakne i mala je prava mala brbljavica. Hm mogu joj zahvalit kaj je cjela kuća saznala da pušim.No da pričala sam o svojo mačehi. Moja ju baka ne podnosi,a mislim da je ni moj stari više ne voli. Mislim loše je kada se udaš radi novaca, eto ona vam je primjer. Meni novci ne predstavljaju ništa, nije mi stalo do njih, uvjek ih imam kod sebe, nikada mi ne fali,ali opet ne osjećam veliki pritisak novčanika zbog toga. Ona se očito nadala tome.
Znam da sam u pravu i neću razbijati glavu s njom, iako... hm da, rekoh da neču,onda neču. I ako niste primjetili veoma sam odlučna osoba. I kada smo već kod toga, žarko bi voljela da mogu primjeniti tu svoju odlučnost kod pušenja. Zapravo radi se o tome da nikako ne mpgu prestati pušiti, misli naravno da mogu,ali ne želim, I sad gdje je ta moja odlučnost? Mislim da je to jedina stvar na svijetu koju ne mogu kontrolirati.
